Kamen na srcu
Ako ste si ikada postavili pitanje „trebam li psihoterapiju?“, ovo je tekst za Vas. A odgovor na to pitanje ovisi o tome koliko ste tereta spremni nositi na svojim leđima.
Neki ljudi, naoko, kroz život nose samo mali teret. „Kamenčić u cipeli“. To su oni mali, ali uporni problemi ili nelagode koje nas ometaju u svakodnevnom životu, ali nam se čini da to nije ništa strašno. Kamenčića ima raznih, mogu se odnositi na druge ljude (koji nam „zagorčavaju“ život), okolnosti (nikad nema parkirnog mjesta, vlak uvijek kasni kad ne treba, aparat se uvijek pokvari kad istekne garancija)koje krivimo za svoje nedaće, ali to mogu biti i neka uvjerenja koja smo ponijeli i uzimamo ih kao mjeru kad krojimo svoj život, npr. „Nisam dovoljno dobra“, „Nisam dovoljno pametan/ obrazovan/ bogat“, „Nikada neću uspjeti“, „Drugi su bolji od mene“ ili čak „Dobri ljudi ne postoje“, „Sreća je kratkog vijeka“, „Ja nemam sreće u ljubavi“. Takva uvjerenja s vremenom počinju sve više žuljati i mogu postati prepreka Vašem životnom zadovoljstvu.
Malo teži teret nose oni ljudi koje prati neprestana zabrinutost. Stalna napetost oko toga hoće li moje dijete biti dobro/uspješno/zdravo, hoće li se nekome nešto dogoditi, hoće li moja veza ili brak uspjeti, što ako se razbolim, što ako dobijem otkaz, dobro nam svima poznati „što ako…“. Postoji i druga vrsta zabrinutih rečenica koja počinje sa „samo da“ –samo da se ne dogodi to i to, samo da prođe ovo.., samo da ne ispadne ono… Riječ je o očekivanjima od kojih nismo spremni odustati i branit ćemo ih ako treba gubitkom vlastitog mira i zdravlja. I tako smo od kamenčića došli do kamena. Na srcu, kažu pjesnici. Ali i kardiolozi. Dugotrajni stres može utjecati na Vaše zdravlje, što potvrđuju istraživanja psihosomatskih bolesti. Stres ne dolazi samo izvana, tu su važna i vaša uvjerenja i očekivanja i vaša percepcija odnosno pogled na neku životnu situaciju. A na svemu tome, uvjerenjima, očekivanjima, percepciji, radi se u procesu psihoterapije. Dobar psihoterapeut neće Vam dijeliti savjete što trebate napraviti, nego će Vas poučiti kako biti snažniji i kako se učinkovitije nositi s frustracijama i brigama.
Neki ljudi nose teret krivnje i srama zbog događaja iz prošlosti. Neke stvari nažalost ne možemo promijeniti, život nije uvijek fer, ali psihoterapija Vam može pomoći u tome da promijenite pogled na neke životne situacije i da, uz podršku psihoterapeuta, pronađete inspiraciju za nove odabire i odluke uz koje ćete biti mirniji i zadovoljniji.
U partnerskom odnosu ponekad dolazi do kamena spoticanja, kad se u braku ili vezi dogodi nešto što se nije trebalo dogoditi (zabranjeni flert, preljub, agresivni ispad), ili se pojave problemi u odnosima s partnerovim roditeljima, različiti pristupi odgoju djece, upravljanju financijama ili nešto drugo, zbog čega je partnerski odnos narušen. U engleskom jeziku postoji pojam „stonewalling“, kad jedna osoba tijekom sukoba ili rasprave ignorira partnera, prekida ili izbjegava komunikaciju, što se može smatrati i oblikom manipulacije. U takvim je situacijama dobro potražiti pomoć bračnog terapeuta odnosno otići na partnersko savjetovanje. Bolje prije, nego kasnije. Iskustva parova koji su išli na partnersko savjetovanje najčešće su takva da im je žao što se toga nisu sjetili ranije.
A što kad je puno prepreka na putu i kamenja se nakupi? Sjećam se klijentice koja mi je rekla „Imam osjećaj da stojim pred zidom.“ I zaista, ima takvih situacija u životu, kad Vam se čini da ne možete dalje. Kad ste već sve isprobali a ništa se nije promijenilo i ne znate što Vam je činiti. Tada budite hrabri i svakako potražite stručnu pomoć.
Važno je napomenuti da je, osim psihoterapeuta, ponekad potrebno potražiti i pomoć liječnika, psihijatra. Indikacije za posjet psihijatru su, primjerice, dugotrajna nesanica, izražen nedostatak motivacije za bavljenje svakodnevnim aktivnostima, osjećaj depresije i beznađa, razmišljanje o samoubojstvu, iznenadne promjene raspoloženja i ponašanja, agresivnost, zlouporaba psihoaktivnih tvari i drugi simptomi zbog kojih je otežano Vaše svakodnevno funkcioniranje. Psihoterapija i psihijatrijski tretman mogu se kombinirati i često se u praksi uspješno nadopunjuju.
I da se vratimo na kamenčiće… ako ste ih već u životu nakupili, one sitnije i one krupnije, imam i jednu dobru vijest. Kamenčiće možete, radom na sebi, pretvoriti u svoje dodatne bodove (kao u igrici). Psihoterapeut će nastojati prepoznati Vaše potencijale i ukazati Vam na njih. Koje su Vaše snage? Što Vam je pomoglo u prevladavanju izazova? Kako sada, kad su neke stvari (možda i neka teška životna iskustva) iza Vas, gledate na sebe i svoj život? I je li Friedrich Nietzche bio u pravu kad je rekao „Što te ne ubije, to te ojača?“. Naravno da je. Nakon što prebrodimo teške životne trenutke, često shvatimo koliko smo sposobni i koliko smo emocionalno snažni.
Uspjeh psihoterapije ne ovisi samo o psihoterapeutu, nego i o Vama. Koliko ste zaista spremni mijenjati svoja uvjerenja i svoje obrasce ponašanja? Promjena dolazi u trenutku kad imate potrebu iskustveno u svom životu isprobati nešto novo, drugačije od onoga što ste do sada radili. I to je proces koji može potrajati, ali Vam može nepovratno promijeniti život, na bolje. Neki se klijenti odluče napraviti „izlet“ u psihoterapiju, kroz par susreta provjeriti kako je to, dobiti malo podrške i to im je dovoljno, ako procjenjuju da u tom trenutku nisu spremni raditi veće promjene. I to je sasvim u redu, Vi ste najveći stručnjak za svoj život i imate pravo slijediti svoj tempo.
Kad govorim o promjenama, ne znači da ćete zbog psihoterapije trebati okrenuti svoj život naglavačke (razvesti se, dati otkaz i reći zbogom ljudima koji vas živciraju – to možete i bez savjetovanja, i naravno da se šalim 😊), ali moglo bi se dogoditi da pronađete bolje načine komunikacije s vama dragim i važnim ljudima, da se lakše nosite s frustracijama, da se odreknete nekih nerealnih očekivanja, da odbacite „kamenčiće iz cipela“ i da si napokon dozvolite povjerovati da sreća postoji i da se ništa, baš ništa loše neće dogoditi ako se napokon prestanete brinuti oko svake sitnice. U svakom slučaju, možda na kraju zaključite „Pao mi je kamen sa srca!“.
Mira Bek Vujičić,
Psihoterapeutkinja Realitetne terapije
Mind Care